preskoči na sadržaj

Glazbena škola Požega

Login
Brojač posjeta
Ispis statistike od 10. 3. 2012.

Ukupno: 72442
Ovaj mjesec: 1404
Ovaj tjedan: 13
Danas: 13

 

           

Povijest

Glazbeni život i glazbena naobrazba u Požegi do osnivanja glazbene škole

 
O glazbenom životu Požege do XVIII. st. gotovo da i ne postoji nikakav trag. Još  početkom stoljeća glazbeni život cijele Hrvatske miruje. Zemlja je razjedinjena između mletačke, habsburške i turske vlasti, «umjesto umilne glazbe još su odjekivala ratnička konjska kopita». Požega je pažnju glazbenika privukla tek djelatnošću Filipa Vlahovića Kapušvarca (prije 1700.-1755.), vodeće ličnosti među franjevačkim glazbenicima u Slavoniji. Kapušvarac je skladao (uglavnom mise), ali je bio i uspješan prepisivač i iluminator nekoliko kantuala (Veličkoga iz 1719, Požeškoga iz 1720, Vukovarskoga iz 1730. i Našičkoga iz 1737.)

Nakon obnavljanja Požeške županije 1745. g., te nakon što 1765. g. Požega dobiva status slobodnog kraljevskog grada, započinje njezin najveći gospodarski, prosvjetni i kulturni razvitak. U jeku pozitivnih nastojanja neće zaostajati glazba i glazbeno obrazovanje. Uz sviranje orgulja (u crkvama Sv. Duha i sv. Lovre orgulje postoje od 1740.g. a u Sv. Tereziji Avilskoj od 1786.), pjevaju crkveni zborovi i održavaju se scenski prikazi u kojima sudjeluju profesori i đaci isusovačke Gimnazije. O svemu svjedoče inventarske knjige koje su bile sastavljene u vrijeme ukinuća isusovačkog reda 1773. Spominju se mise, requiemi, ofertoriji, divertimenta, simfonije, ali i opsežan popis instrumenata kojima je Kolegiji raspolagao u razdoblju između 1762.-1773. Iz navedenih popisa zaključujemo kako je na koru crkve sv. Lovre u drugoj polovici XVIII. st. svirao simfonijski orkestar koji opsegom i sastavom ne zaostaje od orkestara koji su djelovali u tadašnjim europskim gardovima. Osim uobičajenih duhovnih vokalno-instrumentalnih, njegovalo se i izvođenje instrumentalnih forma (simfonija i divertimenta), uglavnom stranih skladatelja kasnog baroka i klasike.

Prema Općem školskom redu carice Marije Terezije, krajem XVIII. st. osnivaju se prve svjetovne glazbene škole u sastavu normalki i građanskih škola. Počinju s radom glazbene škole u slijedećim gradovima: 1788. u Zagrebu, 1791. u Rijeci,  1804. u Karlovcu i 1834. u Donjem Miholjcu.

Nove političke i ekonomske prilike početkom XIX. st. u predilirskom zamahu potiču osnivanje glazbenih društava po uzoru na ona u Beču, Grazu, Ljubljani i dr. Utemeljuju se glazbena društva, čuveni Musikvereini, u Križevcima 1813., Varaždinu i Zagrebu 1827., te Osijeku 1830. i Petrinji 1841. Ta su društva uz orkestre imala i svoje glazbene škole. Kontinuitet djelovanja imala je jedino škola zagrebačkog društva (kasnije Hrvatski glazbeni zavod), koja će 1920. prerasti u Muzičku akademiju u Zagrebu i s vremenom postati nositelj glazbene naobrazbe u Hrvatskoj.

U godinama hrvatskog narodnog preporoda i jačanju svijesti o potrebi sakupljanja narodnog stvaralaštva, zapažena je djelatnost županijskog sudbenog vijećnika Karla Catinellija Bevilaquana Obradića (1807.-1864.). Catinelli 1847. u Požegi i okolici bilježi 25 narodnih napjeva, koje je obradio za klavir o vlastitom trošku tiskao u Beču 1849. pod nazivom Južnoslavljanske pučke pesme za pianoforte priredjene i svim prijateljem narodnih napevah posvetjene. 

Nakon pada Bachova apsolutizma (1850.-1860.) naglo raste broj pjevačkih društava, a neka od njih imaju i dobro razvijene glazbene škole,  kao npr. Pjevačko društvo Zvonimir u Splitu (1884.), Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo Kuhač u Osijeku (1897.), Zoranićeva glazbena škola u Zadru (1908.) i dr.

Požeško Pjevačko društvo Vijenac (1882.) nije nažalost imalo vlastitu glazbenu školu, ali su zato Vijenčevi dirigenti uz dužnosti gradskog kapelnika bili učitelji pjevanja u požeškim školama, te često držali i privatne poduke iz pjevanja, klavira, violine, orgulja i glazbene teorije: Josip Prochaska (1842.-1904.), Ćiril Junek (1872.-1928.), Rikard Krestin (1869.-1942.), Vojtěh Štětka (1885.-1954.). Tako i glasovita Požežanka Vilma Nožinić (1897.-1975.) svoju prvu poduku iz klavira u Požegi dobiva od Rikarda Krestine, a nakon što školovanje nastavlja u Zagrebu u školi Hrvatskog glazbenog zavoda, jedan od nastavnika joj je i Ćiril Junek. 

                       
Rikard Krestin (1869.-1942.)                                                Vojtěh Štětka (1885.-1954.)
 
dr. Josip Andrić (1894.-1967.)

Na svoj su način glazbeni doprinos našemu gradu dala i prva tamburaška društva. u U Nadbiskupskom sirotištu je 1887. osnovano prvo tamburaško društvo Bisernica, a od 1892. pri Gimnaziji djeluje tamburaški zbor Osvit. Oba orkestra, kao i pjevački zbor Lira u prvim desetljećima XX. st. vodio je dr. Josip Andrić (1894.-1967.), tada đak požeške Gimnazije. 

Poljoprivredna škola u Požegi (Ratarnica), osnovana 1885., nakon otvaranja internata 1930. svoje polaznike potiče na brojne kulturne aktivnosti. Iste je godine osnovano Učeničko prosvjetno društvo Poljoprivrednik u kojemu su djelovale dramska, tamburaška i folklorna i sekcija. U njezinu radu su uz učenike sudjelovali i profesori škole: Ferdinand Franić, Mijo Krnic i Dinko Kaštelan. Program proslave 50-te obljetnice Poljoprivredne škole otkriva i podatak da je uz društvo Poljoprivrednik djelovao Zbor pitomaca Niže poljoprivredne škole Tamburaški orkestar koji je vodio tadašnji gradski kapelnik Vojtěh Štětka. Društvo Poljoprivrednik djeluje do početka 1937. Deset godina kasnije 1947. osniva se Omladinsko kulturno-umjetničko društvo Klas, s pjevačkom, tamburaškom, dramskom i folklornom sekcijom  koje prestaje s radom nakon ukidanja internata 1963. godine.                                

Osim navedenih školskih orkestara i zborova, nakon Drugog svjetskog rata i podrške tadašnjeg savjeta za prosvjetu i kulturu, započinje s radom pionirski tamburaški orkestar. Vodi ga  Ivan Furić (1915.-1996.), još jedan u nizu marljivih Vijenčevih dirigenata. Tamburaški orkestar OKUD-a Nada Dimić osnovan je 1957. a od njegovih početaka ga vodi Dragutin Nemet (1912.-1994.). On se, uz vođenje tamburaškog orkestra, istaknuo i kao dugogodišnji dirigent harmonikaških orkestarapuhačkog orkestra DVD-a u Požegi i gradske glazbe Trenkovi panduri.  

Značajan doprinos glazbenom i pedagoškom životu Požege dao je još jedan franjevac, o. Kamilo Kolb (1887.-1965.), koji početkom 60-ih godina XX. st. djeluje u Franjevačkom samostanu u Požegi kao svećenik, skladatelj, orguljaš, pjevač, zborovođa i pedagog. Na svim tim područjima bio je temeljit i potpun. Glazba se u tom razdoblju još mogla privatno učiti kod Sestara milosrdnica. Do osnutka Osnovne glazbene škole privatnom podukom su se bavili Terezija Čuljat, Olga Orešković, Dragutin Nemet, Branka Sušanj-Oreški i dr. 
 
                       
o. Kamilo Kolb (1887.-1965.)                                        Dragutin Nemet (1912.-1994.)
 
 
Osnutak i prvih trideset godina
 
Nakon Drugoga svjetskog rata su se kao zapaženi prosvjetni i kulturni radnici te voditelji raznih školskih vokalnih i instrumentalnih sastava ponovo istaknuli Vijenčevi dirigenti: Ivan Furić i Vladimir Munđar.
 
Vladimir Munđar (1934.-1990.) će svojim dolaskom u Požegu 1959. značajno pridonijeti razvoju glazbenog života Požege. Iste godine započinje s radom tečajna nastava klavira i harmonike, a uz ove instrumente učila se i glazbena teorija. Tečaj je bio u Vatrogasnom domu i prethodio je osnivanju Muzičke škole pri Narodnom sveučilištu 1962.
 
Prvi nastavnici Škole bili su Vladimir Munđar za kontrabas i teorijske predmete, Dragutin Nemet za harmoniku, Hugo Borenić  (1907.-1983.) za gitaru i Branka Sušanj za klavir i solfeggio. Škola je tada imala 124 polaznika, od toga 80 harmonikaša. Jasna Gretzer nastavnica solfeggia i gitare, kasnije i dirigentica Vijenca dolazi 1966., a Marija Džidić, nastavnica harmonike 1969. godine.

Stalan stručni kadar i organizacija nastave rezultirali su 27. travnja 1970. osnivanjem redovne Osnovne muzičke škole kao samostalne ustanove. Te godine Školu je polazilo 140 učenika, a učili su klavir, harmoniku, gitaru i solfeggio u 10 razrednih odjeljenja. Djeluje i pjevački zbor, harmonikaški orkestar, te veliki i mali gitarski orkestar.

Iste godine s radom počinje i Bojana Nedela, nastavnica solfeggia i klavira, a 1974. i Rajka Martinčić, nastavnica klavira i dugogodišnja dirigentica malog zbora Tintilinići. Marija Višaticki, nastavnica harmonike u Školi radi od 1977.g.

Odlukom djelatnika Osnovne muzičke škole, od 24. ožujka 1976. škola je preimenovana u Osnovnu muzičku školu Krešimira Baranovića.  U narednim godinama uz već postojeće programe u školu se uvodi nastava flaute šk.g.1978./79., klarineta šk.g.1982./83., ritmike, plesa i trube šk.g. 1984./85., trombona i tamburaškog orkestra (tečajna nastava) šk.g.1986./87. i teorije glazbe šk.g.1988./89.

Treba napomenuti da kroz sve ovo vrijeme Škola nema vlastiti prostor. To je jedan od najvećih problema koji opterećuje rad Škole sve do  danas. U početku se nastava odvijala u zgradi Narodnog sveučilišta, današnjoj Gradskoj kući i u Đačkom domu, današnjoj zgradi Biskupije. U hotel Požeška gora seli se 1975., a u zgradu Gimnazije 1980. sve do ljeta 1991. Od tada je na sadašnju adresu u Ulici S. Radića. Osnivač i prvi ravnatelj Osnovne muzičke škole Krešimira Baranovića  u razdoblju od 1970.-1990. bio je Vladimir Munđar.
 
Vladimir Munđar (1934.-1990.)
 
 
Srednja glazbena škola

Za daljnji razvoj Škole, a sasvim sigurno i glazbeni život Požege, ključna je 1999. g. Škola dobiva svoj današnji naziv Glazbena škola Požega. Iste šk. g. 1999./2000. Glazbenoj školi Požega odobrava se početak rada i izvođenje nastavnog plana i programa Srednje glazbene škole po važećem planu i programu za zanimanja: glazbenik glasovirač, gitarist, flautist, klarinetist, saksofonist, trubač, trombonist,  kornist, udaraljkaš, solo-pjevač i glazbenik teorijskog smjera. Te 1999./2000. šk. g. upisano je 152 učenika u osnovnoškolski program, a 30 učenika u Srednju glazbenu školu. Rješenjem Ministarstva prosvjete i športa  u svibnju 2001. djelatnost Srednje glazbene škole proširuje se za sljedeće nastavne programe: orgulje, tambure, harmonika i tuba.

Šk. g. 2004./2005. glazbena škola ima ukupno 295 učenika, od toga 205 u osnovnoj i 90 učenika u srednjoj školi. Na školi radi 24 nastavnika i profesora u stalnom radnom odnosu, kao i 7 profesora sa statusom vanjskog suradnika.

Šk. g. 2011./2012. Glazbena škola Požega ima ukupno 351 učenika, od toga  250 u osnovnoj i 101 učenika u srednjoj školi ( 36 u pripremnim razredima i 65 u srednjoj školi). Glazbena škola Požega osniva i prva područna odjeljenja: Područni odjel u Pleternici s 26, te Područni odjel Kutjevo sa 17 učenika upisanih u 1. razred osnovne glazbene škole. U stalnom radnom odnosu je 35 djelatnika, 6 vanjskih suradnika i 5 ostalih djelatnika. Rad je organiziran u 6 odjela: odjel za klavir i orgulje, gitarski, tamburaški, harmonikaški odjeli, odjel za puhače i udaraljke i odjel za teoriju i pjevanje.

Osim evidentnog rasta broja učenika i nastavnika, svjedoci smo i velikog kvalitetnog procvata svih odjela Škole. Sudjelovanja na regionalnim, državnim i međunarodnom natjecanjima su njezina svakodnevnica i dokaz uspješnosti. Na ponos gradu i cijeloj županiji su brojni komorni ansambli, zborovi i orkestri Škole, a posebno vrijedne rezultate s državnih i međunarodnih natjecanja kontinuirano postižu Harmonikaški orkestar, Mješoviti zbor i Tamburaški orkestar. Svake školske godine sve je aktivnija i  koncertna sezona Glazbene škole Požega, na kojoj se s preko 40 koncerata godišnje uspješno predstavljaju učenici, profesori, priznati umjetnici i glazbeni pedagozi. 

 


Veljko Valentin Škorvaga (Požega, 1960.)
 

Od 1991. do 2017. godine ravnatelj Glazbene škole Požega je Veljko Valentin Škorvaga. Profesor Škorvaga idejni je začetnik i inicijator otvaranja Srednje glazbene škole. U tom periodu  povećao je broj učenika sa 140 na sadašnjih 560, u srednjem, osnovnom i predškolskom glazbenom obrazovanju i područnim odjeljenjima, a broj zaposlenih od 12 do današnjih 66, te uspio provesti ideju izgradnje nove suvremene glazbene škole. Neumorni pokretač brojnih glazbenih događanja i projekata Glazbene škole, ali i cijele Požeštine. Od 1985. u Glazbenoj školi Požega predaje klarinet i druge puhačke instrumente zatečene svojim dolaskom u školu, te tambure i tamburaški orkestar. Tijekom 32 godišnjeg radnog staža osim primarnog zaposlenja vodio je razne tamburaške ansamble i orkestre u kojima je bio svirač ili dirigent. Posebno se ističe u radu s orkestrom 100 tamburaša u Zagrebu od 2006. do 2011. i Tamburaškom filharmonijom Glazbene škole Požega, jedinim orkestrom takve vrste na svijetu, s kojom je imao niz zapaženih nastupa. Od 2010. do 2013. godine predavač je tambure na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu 2016. godine izabran je u zvanje višeg predavača za Modul tambure, gdje predaje tambure bisernica i brač od ak. god. 2016./17., a od kraja 2017. postaje stalni zaposlenik.

Umjetnički je direktor G.F. Zlatne žice Slavonije, od 1990. - 2000., najpopularnijeg tamburaškog festivala, čiji je osnivač. Od 2014. direktor Aurea festa Požega, a od 2016. umjetnički direktor.

Od rane mladosti piše skladbe za razne instrumente, najčešće tambure solo i tamburaške orkestre, za koje je napisao i razne obrade. Popularnu tamburašku glazbu piše za  soliste i sastave, a mnoge pjesme postale su uspješnice. Snimio je 25 albuma svoje glazbe ili kao glazbeni producent. Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja.

Na mnogim međunarodnim, državnim i regionalnim natjecanjima član je žirija za tambure i komorne ansamble. Bio je dugogodišnji član predsjedništva Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga.

Za doprinose razvoja glazbenog obrazovanja HDGPP mu 2017. dodjeljuje Posebnu nagradu društva.

Višekratno je dobitnik nagrade Agencije za odgoj i obrazovanje za ostvarene vrhunske rezultate s učenicima tambure.  Nagrade grada Požege za doprinos i razvoj glazbene umjetnosti i županije Požeško – slavonske za postignute rezultate u glazbenoj umjetnosti.

Od samih početaka organizirane glazbene nastave u obliku tečajeva 60-ih godina XX. st., pa do  posljednjih 19 godina kada s radom počinje Srednja glazbena škola, svjedočimo naglom procvatu glazbenog profesionalizma. Zasluga je to učenika i njihovih roditelja koji su marljivošću razvijali glazbeni dar i vrijednih nastavnika koji su ih podučavali i bodrili. Iako je na putu dugom 50 godina trebalo savladati brojne poteškoće, Škola je zadržala svoju prepoznatljivost i kontinuitet u radu.

 
 
Literatura
 
  • Andreis, J.: Povijest glazbe, I. i IV. sv., Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1989.g. 3. izdanje
  • Glazbena škola Požega: 30 godina uspješnog rada 1970-2000Požega 2000. g.
  • Glazbeni život Požege, II. zbornik radova s muzikoloških skupova u Požegi 2003. i 2004., Požega, 2004. g.
  • Kempf, B.: Hrvatsko pjevačko društvo «Vijenac» - Požega, Naklada Slap, 1992.g. 
  • Kempf, J.: Požega, zemljopisne bilješke i prilozi za povijest slob. Kr. Grada Požege i Požeške županije, 1910.g.
  • Leksikon jugoslavenske muzike, I. i II. sv., JLZ»Miroslav Krleža», Zagreb, 1984.g.
  • Požeški leksikon, Požega, 1977.g.
  • Požega 1227.-1977., Zagreb, 1977.g.
  • Stipčević, E.: Hrvatska glazba, Školska knjiga, Zagreb 1997.g.
  • Sto godina Poljoprivredne škole u Slavonskoj Požegi 1885-1985.,Slav. Požega, 1985.
  • Sto deset godina Poljoprivredne škole u Požegi 1885-1995., Požega, 1995.
  • Županović, L.: Stoljeća hrvatske glazbe, Školska knjiga, Zagreb,1980.g.

 

Napisano: Požega, 14. travanj 2012., Branka Horvat, prof.

Ažurirano: Požega, 10. travanj 2018., Marta Matijević, mag. informatol.

preskoči na navigaciju